Tko je najbolje krilo u povijesti košarke? Pa…

U njezinoj dugoj povijesti, kroz NBA ligu prodefilirao je velik broj igrača. Naravno, sam vrh je osiguran samo za odabrane. Cijela priča oko najboljih se uglavnom vrti oko ovih imena: na centru je Kareem Abdul Jabbar, na krilnom centru tek umirovljeni Tim Duncan, a vanjska linija pripada nedvojbeno najboljim bekovima u povijesti NBA lige – Michaelu Jordanu i Magicu Johnsonu. Donedavno, neupitno je bilo da je na poziciji niskog krila Larry Bird, najbolji bijeli igrač koji je uzeo narančastu loptu u ruke.

A onda je došao LeBron James.

S obzirom na sve češće debate oko izbora najbolje “trojke” u povijesti NBA, pokušat ću dati odgovor na pitanje tko je od ove dvojice bolji uspoređujući karijere ova dva vrhunska igrača u možda najboljem trenutku – obojica su, naime, u NBA ligi (dosad) proveli po 13 sezona.

Usporedba statistike iz cjelokupnog perioda karijera nije idealno rješenje jer je Larry Bird imao tu nesreću da posljednje tri sezone svoje karijere više vremena provodi po bolnicama i na rehabilitacijama zbog raznih vrsta ozljeda, uključujući i ozljedu leđa zbog koje je na kraju i završio karijeru nakon OI u Barceloni 1992.godine. S druge strane, uzeti u obzir prve dvije profesionalne sezone LeBrona Jamesa u Clevelandu također nije najsretnije rješenje, s obzirom da se ekipa Cavsa u tom periodu mučila i nije bila konkurentna čak ni za doigravanje.

Nakon svega navedenog, najbolje je bilo usporediti igru i karijere jednog i drugog u svojim najboljim godinama (koje u slučaju LeBrona još uvijek traju) odnosno, kako bi to Amerikanci rekli, njihov prime. U tom slučaju, stvar postaje mnogo lakša. Ne računajući, iako fenomenalnu, rookie sezonu Larryja Birda, dolazimo do 8 uzastopnih sezona u kojima on završava na glasanju za MVP igrača među prvom trojicom, osvojivši 3 puta uzastopce MVP priznanje. On je jedini igrač u povijesti NBA lige koji nije bio centar kojem je to uspjelo, a osvojio je još 4 druga mjesta.

Zanimljivo, u posljednjih osam sezona (kao i Bird) i James završava MVP glasanje među prvom trojicom, završivši ukupno 4 puta kao najbolji, jednom drugi i tri puta kao treći. Njih dvojica su jedini igrači u povijesti NBA lige koji su u glasanju za MVP-a 8 sezona uzastopce završili među prvom trojicom, uz Billa Russela koji također ima 8 vezanih MVP nominacija kao jedan od tri najbolja igrača u sezoni. Jedini igrači koji su po tom kriteriju bolji od njih su Michael Jordan sa 10 takvih sezona, kao i tandem LA Lakersa Kareem Abdul Jabbar i Magic Johnson koji su imali 9 nominacija, ali nitko od te trojice nije to uspio ponoviti osam puta uzastopno.

Oba naša junaka igraju vrlo slično i usudio bih se kazati da je LeBron James “Larry Bird suvremenog doba”. Ne bez razloga, iako ima i dosta razlika u njihovoj igri. Uz već navedene brojke, u istom periodu su obojica osvojili po tri titule prvaka, s tim da je Bird igrao u još dva, a James u tri finala. Pregled igre im je sličan i obojica imaju izuzetno visok košarkaški IQ i odlično razumiju igru. Obojica mogu igrati podjednako dobro na obje krilne pozicije, pokrivajući i onu koju suvremenici nazivaju Point Forward, ili krilo koje igra playmakera.

Prve razlike uočavamo kada krene priča o brzini i fizičkim predispozicijama. Larry Bird nikada nije bio poznat po tome i često se događalo da kada u protivničkoj ekipi igra protiv bržeg igrača Bird preuzme sporije krilo, najčešće krilnog centra, dok bi se za drugo krilo pobrinuo Kevin McHale, ranije Maxwell i povremeno Dennis Johnson. Daleko od toga da nije bio dobar defanzivni igrač (bio je odličan pomagač), ali nije bio dobar u obrani jedan na jedan sa brzim igračima. Međutim, ono što je Birda izdvajalo ne samo među igračima iz svoje generacije nego i među svim igračima u povijesti NBA, a zbog čega je i uspio dva puta završiti u drugoj obrambenoj petorci prvenstva, je nevjerojatan osjećaj za igru, mogućnost predviđanja protivnikovih pokreta i brze reakcije na njegove namjere, bez obzira na snagu ili brzinu rivala. To je odraz izuzetne košarkaške inteligencije, posvećenosti i upornosti koje je Bird imao. Uostalom, prosjek ukradenih lopti od 1.83 po utakmici u njegovom primeu dovoljno govori sam za sebe, kao i 0.87 blokada po utakmici, a u obje kategorije je bolji od Jamesa. Također, Bird je u tom periodu imao čak 10.2 skoka po utakmici, nasuprot Jamesovih 7.33. Možda najfascinantniji podatak je taj da je Bird u naponu snage imao 2.15 skokova u napadu, a James svega 1.16! A govorimo o igraču za koga se govorilo da nema ni brzinu, ni skok, niti da je dobar obrambeni igrač u jedan na jedan situacijama.

S druge strane, LeBron James je u posljednjih 8 sezona čak 5 puta bio biran u najbolju obrambenu petorku lige i jednom  u drugu. Razlog je gotovo nestvarna kombinacija snage, brzine i skočnosti, dakle svega onoga što Bird nije imao. Pokrivanje prostora i brzina čine Jamesa jako teškim za obilaženje izvana, a snaga koju posjeduje ga čini gotovo nepremostivom preprekom u blizini ili u samom reketu. U samom prodoru na koš, teško je proći pored njega jer ga je gotovo nemoguće izbaciti iz ravnoteže.

Napadački gledano, reklo bi se da su obojica pokrivali sve pozicije na terenu, ili možda bolje, igrali su sve što je bilo potrebno. Larry Bird je bio bolji šuter sa poludistance i van linije za tri poena i to će biti nepobitna činjenica u bilo kakvoj usporedbi ova dva košarkaša. Iako je Bird pucao malo više od Jamesa, ipak je LeBron taj koji daje više poena (27.1 prema 25.5), najčešće koristeći svoje fizičke predispozicije da dođe do blizine koša i tu poentira. Postotke šuta u njihovim karijerama treba gledali kao relativnu kategoriju jer nije mjerodavna. Naime, veliki broj šuteva James je izveo sa udaljenosti koje iznose metar-dva od koša, dok je Bird svoje pozicije često morao graditi na 4 ili 5 metara, pa i dalje. Broj asistencija je također na strani Jamesa iako je i to relativan podatak. Zašto? Lopta se u ekipama u kojima je igrao James obavezno kretala preko njega, što znači da je imao mnogo veći posjed lopte i veću mogućnost asistiranja (7.2 po utakmici, nasuprot Birdovih 6.35). Bird je bio majstor za dodavanja na malom prostoru, u krugu od nekoliko metara od koša, dok je LeBron šireći igru često pronalazio igrače po uglovima terena kao i pri utrčavanjima (tzv. backdoor pass).

Ono što ih dosta razdvaja u napadačkom smislu je situacija u kojoj se treba riješiti utakmica (clutch time). Recimo da je James ima izuzetnu izvedbu u toku utakmice, gdje je u stanju sam iznijeti gotovo cijeli susret, radeći sve na terenu. Možda i najbolji primjer su posljednje tri utakmice ovogodišnjeg NBA finala gdje je igrao na nevjerojatnoj razini. Ipak, kada su u pitanju šutevi za pobjedu ili šutevi koji trebaju prelomiti susret, ogromna prevaga je na Birdovoj strani. Bird je poznat kao jedan od najboljih clutch igrača ikada, a neke njegove partije i potezi kao što je ukradena lopta i asistencija protiv Detroita na par sekundi do kraja utakmice, kao i partije protiv Lakersa u finalu 1984. ostale su za sva vremena. Ono što je Jamesova prednost u odnosu na Birda je to što je u ukupno 6 od 7 odigranih finala James bio prvi strijelac svoje ekipe, dok je Bird to bio svega dva puta u pet finala u kojima je igrao u toku karijere.

U NBA finalima, zanimljivo, obojica imaju gotovo identično vrijeme provedeno na parketu –  po 42.7 minuta,s tim da je Bird odigrao ukupno 31 susret finala, dok je James trenutno na cifri od 40 odigranih finalnih utakmica.

Bird je igrač koji je dolaskom u Boston pokrenuo čitavu posrnulu organizaciju i čiji je lider bio u svim godinama – pa čak i kada je bio ozlijeđen. Koliko je ekipa ovisila o njegovim liderskim i košarkaškim karakteristikama možda najbolje pokazuje sezona koju nije igrao zbog ozljede – Boston je u odnosu na sezonu 1987/88 kada su imali učinak 57-25 i igrali finale Istoka sa Detroitom, pao na 42-40 i lagano ispadanje iz doigravanja, bez obzira što im je nedostajao samo jedan igrač – Larry Bird.

No, vratimo se na početak profesionalne karijere. Njegovim dolaskom ekipa koja je imala nekonkurentan sastav i učinak 29-53 došla je do 61 pobjede i prvog mjesta u konferenciji, dakle 32 pobjede više nego u prethodnoj sezoni. To je jedan od najvećih preokreta u povijesti NBA lige. U prvih 9 Birdovih sezona (dok nisu počeli problemi s ozljedama), Boston je čak 8 puta bio ekipa sa najboljim rezultatom na Istoku! Dolaskom Roberta Parisha i i Kevina McHalea ekipa je dobila na snazi u reketu, ali ostala je činjenica da Boston gotovo nikada nije imao klupu koja je donosila prijeko potrebno osvježenje starterima. Možda i najbolji podatak za to je da su u pet Birdovih finala starteri igrali cak 76.7% vremena uz 70.2% šuteva na koš. I u takvoj situaciji Bird je bio dominantan i konstantan igrač uz već spomenuto finale 1984. godine koje, i uz veću podršku sa klupe i širi spektar igrača, LA Lakersi jednostavno nisu mogli dobiti protiv prije svega Larryja Birda koji je jednostavno odbijao izgubiti seriju. Također, možda najbolja sezona Bostona u povijesti je ona iz šampionske 1985/86, kada je Boston imao i dalje važeći rekord od 40 pobjeda kod kuće s ekipom koja je jedna od tri najbolje u povijesti lige.

LeBron James je tu situaciju sa slabom klupom i ekipom imao od početka karijere. Njegovim dolaskom je jedna slaba organizacija, bez velike povijesti i sa samo 17 pobjeda, napredovala do 35 pobjeda, ali ipak ostala bez doigravanja. U drugoj godini kao profesionalac, pomogao je ekipi da na ovih 35 pobjeda nadogradi još 7, ali ni to nije bilo dovoljno za doigravanje, iako Cleveland igra u realno slabijoj Istočnoj konferenciji. U stvari, za sve ove godine koje je James proveo u ligi, njegove momčadi (Cleveland i Miami) završavali su sezone tek 4 puta kao prvi u konferenciji i 4 puta kao drugi, ali su svoje prave vrijednosti pokazivali u doigravanju, kada je to zapravo i najvažnije. Uostalom, možda i najbolji pokazatelj koliko su Jamesove ekipe bile bolje u doigravanju nego u regularnoj sezoni je činjenica da je u ovih posljednjih 8 sezona na koje smo se koncentrirali u cijelom tekstu od 153 utakmice pobjeda stigla u njih 105, što je ukupno 68.6% uspješnosti. Usporedbe radi, Bird je sa Bostonom u dominantnim godinama imao 84 pobjede u 135 nastupa u doigravanju, što je ukupno 62.2%. I dalje sjajno, ali i osjetno slabije od Jamesovog učinka.

Naravno da za takav učinak dosta zasluga ima i prelazak Jamesa iz matičnog kluba (Cleveland) u Miami Heat. James je dolaskom u Miami popravio učinak ekipe za 11 pobjeda u odnosu na prethodnu sezonu, igrajući 4 uzastopna finala iz kojih je dva puta izlazio kao pobjednik, sa ukupnim učinkom u doigravanjima od 59 pobjeda i 28 poraza. Može se reći da je James tek prelaskom u Miami i igranjem  s all-star igračima Dwayneom Wadeom i Chrisom Boshom sebe uzdigao do Birdove razine. U posljednje dvije sezone u Clevelandu je sve to podigao još više, predvodeći ekipu kao neupitni lider na parketu.

Kada se jednog dana zavjese spuste i na Jamesovu karijeru, vjerojatno će usporedbe biti još veće. Ono zbog čega je LeBron James u prednosti u izboru za najbolje nisko krilo svih vremena je njegova dugovječnost. On ima tek 31 godinu, u punom je naponu snage i nikada nije bio ozbiljnije ozlijeđen. Kakvi su trendovi u današnjoj NBA košarci, uz brzu mogućnost povratka nakon ozljeda, moguće je da ćemo Jamesa gledati još 5 ili 6 godina na visokoj razini na kojoj će vjerojatno prestići i Jordana i Jabbara po broju Top 3 nominacija za najboljeg igrača lige. Naravno, očekivanja su i da će svoju momčad – koja god ona bila – voditi u još neko finale i možda do još neke titule. Vrijeme će pokazati.

Larry Bird je, to je sigurno, bio veći lider nego James i igrač oko kojeg je postojala posebna aura, ne samo u Boston Gardenu već i gdje god da se pojavi. Čovjek je to koji je svojim, ponekad arogantnim ali vrlo argumentiranim trash talkovima izazivao strahopoštovanje od strane protivničkih igrača i navijača. Genijalni košarkaš koji je sve svoje mane uspješno prikrivao izuzetnim čitanjem situacija na terenu. Iako je i James košarkaški genije, Bird je tu na stepenici više. Ono što svim pravim košarkaškim zaljubljenicima mora biti žao je to što Bird nije mogao pobijediti najvećeg neprijatelja svih sportaša – ozljede.

Za sve one koji nisu gledali Birdove utakmice, topla preporuka su druga i šesta utakmica finala 1986. godine, kao i peta utakmica finala 1985. Tako će se možda i najbolje vidjeti koliki je bio Birdov pobjednički mentalitet i utjecaj na igru Bostona.

Što se Jamesove karijere tiče, možda najbolje od njega smo vidjeli upravo ove sezone – prvi povratak u povijesti NBA finala od 1-3 do 4-3 u pobjedama protiv ekipe koja je branila naslov i koja je ove sezone napravila najbolji rezultat u regularnom dijelu sezone (73-9).

Koga god odabrali u idealan sastav svih vremena, nećete pogriješiti. Možda najbolja preporuka za sve ljubitelje košarke je ta da gledaju sada LeBrona Jamesa na svom vrhuncu ako već nisu imali prilike gledati Larryja Birda. I da jednostavno uživaju.

Autor: Srđan Nikolić

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *