Što nas čeka na Zapadu?

Došlo je vrijeme da objavimo predviđanje i za, prema svim karakteristikama, dosta jaču Zapadnu Konferenciju.

I pored toga što su prošle sezone, kao i mnogo puta u posljednjih 15 godina, momčadi sa zapadne strane SAD-a bile dosta kvalitetnije od svojih kolega sa Istoka, ipak je titula otišla u ruke Cleveland Cavaliersa. Opet, činjenično stanje je da se na Zapadu igra dosta brže i atraktivnije, a da su momčadi bolje i gledanije. I naravno, u međusobnim duelima sa momčadima Istoka – daleko uspješnije.

Favoriti?

U toku pauze između dvije sezone, dogodilo se nekoliko velikih stvari koje će bitno uzdrmati ionako trusnu Zapadnu obalu. Povlačenje Kobea Bryanta iz Lakersa poslije 20 godina u Gradu Anđela, kao i odlazak u mirovinu vjerojatno najboljeg krilnog centra u povijesti košarke Tima Duncana iz Spursa bitno će utjecati na ove momčad. Međutim, možda najveći potres među svim tim događanjima je dolazak jednog od najboljih igrača lige, Kevina Duranta, u redove Golden Statea, aktualnog viceprvaka.

A od ekipe koja je prije dvije sezone nadmoćno osvojila naslov i koja je prethodne sezone oborila rekord legendarnih Chicago Bullsa iz 1996. po broju pobjeda u sezoni se zaista očekuje mnogo i s njima ćemo započeti ovu analizu. Nakon izgubljenog finala od Cavsa, poslije neshvatljivog pada u posljednje tri utakmice u kojima su njihovi protivnici napravili ono što prije toga nitko nikada nije (dobili su finalnu seriju nakon što su zaostajali 1-3), bilo je jasno da se u Oaklandu nešto mora mijenjati. Neka rješenja su iznuđena i uvjetovana salary capom (dozvoljenom visinom plaća), a neka su očekivana. Dolazak već spomenutog Kevina Durenta kao free agenta iz Oklahome je bio najveći dobitak ovogodišnjeg prijelaznog roka. O njemu vjerojatno ne bi trebalo trošiti riječi, ali se mora napomenuti da je to igrač koji je do sada odigrao 7 All-Star utakmica, 5 puta bio u prvoj petorci lige, 4 puta je bio najbolji strijelac i igrač je sa 2 olimpijska zlata i jednim porazom u NBA finalu. A ima tek 27 godina! Njegova očekivanja su da sa ovom momčadi napravi instant uspjeh, a takav mu je i ugovor – naime, on može poslije sljedeće sezone odlučiti hoće li ostati još jednu sezonu u klubu ili će ići dalje. Dakle, Golden State ce ove sezone imati “sve od Duranta”, a to je nešto što ni jedna ekipa u ligi u ovom trenutku nema. Odlazak startnog krila Harisona Barnesa u Dallas se ne bi trebao osjetiti, a vjerojatno će većina navijača do sredine sezone zaboraviti da je ikada i bio tu.

U momčad je stigao i Zaza Pačulija, Gruzijac koji će na tom mjestu zamijeniti Andrewa Boguta koji je otišao u suprotnom pravcu, u Maverickse, da popuni centarsku poziciju upravo umjesto Pačulije. Reklo bi se da je trener Kerr dobio igrača sličnog profila kao što je Bogut, ali koji neće imati toliko problema sa ozljedama. Agresivan u obrani i dobar skakač, mogao bi biti idealno rješenje kada se uigra sa Draymondom Greenom. Lako je moguće da će reket ove ekipe biti još sigurniji nego prethodnih sezona. Dovedeni su još JaVale McGee i David West, bivši dvostruki All-Star igrač, kao zamjene za visoke igrače u reketu Warriorsa. Sve u svemu, što se tiče dolazaka, menadžment Golden Statea je uradio možda i najbolji posao u ligi.

Igrači koji su, uz članove početne petorke Barnesa i Boguta, otišli iz kluba su ono što Amerikanci često nazivanju role players – centri Ezeli i miljenik publike Speights, kao i vanjski igrači Barbosa i Rush.

Drugi veliki favorit za finale Zapadne Konferencije je ekipa San Antonio Spursa. Poslije 19 godina, 5 titula i 2 MVP sezone, otišao je u mirovinu najbolji igrač ove „franšize“ ikada – Tim Duncan. Iako bi u drugim momčadima to najvjerojatnije značilo značajan pad u ovoj sezoni, to svakako nije slučaj u ekipi gdje je trener jednako legendarni Greg Popovich, a koji je zamjenu za Duncana našao već u prethodnoj sezoni. Ove sezone je samo dodao još jednu, šestostrukog All-Star igrača iz Bullsa, Paua Gasola. Iako već u veteranskim godinama, Gasol će se idealno uklopiti u “podmazani”sastav Spursa – odličan je u napadu, s puno rješenja u svakom trenutku. Ako tome dodamo i da je sasvim solidan u obrani (što je kod trenera Popovicha obavezno), uz ljetošnji dolazak još jednog bivšeg All-Star igrača Davida Leeja, Spursi će imati čak i jaču centarsku liniju nego prethodne sezone.

Treća ekipa od koje se može očekivati čak i napad na titulu, iako nekako “iz sjene”, je ekipa Los Angeles Clippersa. Momčad koja je u ovom sastavu već više godina aktualna, ako ostane zdrava i ako bude imala veću podršku sa klupe (što im je već nekoliko godina ozbiljan problem) svakako može poremetiti planove ostalim konkurentima. Postava koju čine službeno, iako vrlo diskutabilno, najbolji centar lige DeAndre Jordan i jedan od najboljih organizatora igre Chris Paul, uz moćno krilo Blakea Griffina i igrača koji je jedini u povijesti NBA osvojio tri puta nagradu za najboljeg “šestog čovjeka” Jamaala Crawforda zna da neće imati još puno prilika da se domogne trona. To je osjetio i sada već ostarjeli Paul Pierce koji će pokušati s ekipom iz svoje rodne savezne države (Pierce je iz Kalifornije)  još jednom napasti tron. U prilog toj činjenici ide i angažiranje rezervnog playa Raymonda Feltona iz Dallasa koji će, ako bude smanjio broj izgubljenih lopti, svojim načinom igre umiriti trenera Doca Riversa kad je organizacija u pitanju dok je na klupi Chris Paul. Drugo zvučno pojačanje dolazi iz viceprvaka Warriorsa: miljenik publike, centar Marreese Speights je čista suprotnost startnom centru Deandre Jordanu. Nemaran u obrani, ne zazire od šutiranja kad god mu se pruži prilika, sa bilo koje pozicije, ali baš to i treba ekipi Clippersa jer je Speights sasvim solidan šuter koji centre izvlači iz reketa pružajući tako ostalim igračima slobodan prolaz kroz taj dio terena. Može igrati i „četvorku“, što će trener Rivers sigurno znati iskoristiti. Zamjenu za, nažalost, često ozlijeđenog Blakea Griffina su našli u bivšem igraču Jazza Brandonu Bassu, koji će svojom agresivnom igrom u reketu i solidnim vanjskim šutem zaokružiti rotaciju “mlađeg” kluba iz Los Angelesa. Jedina mana bi mogla biti pozicija niskog krila, gdje će se rotirati čak četiri igrača, a od kojih ni jedno ime ne garantira neku pretjeranu sigurnost.

Ugodna iznenađenja?

Od ekipa od kojih se očekuje napredak i plasman u doigravanje ove godine najviše se izdvajaju sastavi Minnesota Timberwolvesa i Utah Jazza. Mlada ekipa iz Minneapolisa sa puno nade i želje ulazi u novu sezonu u kojoj će biti oslabljena odlaskom u mirovinu sigurno najboljeg igrača u povijesti organizacije i jednog od najboljih krilnih centara lige ikada, legendarnog Kevina Garnetta. Igrač koji je u NBA-u proveo 21, a u Wolvesima ukupno 14 godina, poslije nekoliko sezona u kojima nije bio ni blizu standarda koje je sam postavio, od sada će utakmice svoje ekipe promatrati isključivo iz najboljih mjesta u dvorani. Uskoro će i njegov dres sa svodova Target Centra budno nadgledati njegove nasljednike u borbama koje slijede. Ostat će upisano da  je na dan povlačenja bio vođa momčadi u svim iole važnijim statističkim kategorijama od pristupanja Wolvesa ligi 1989.godine! No, vratimo se aktivnim igračima. Novi trener Tom Thibodeau koji je bio i najtraženije trenersko ime u post season periodu, došao je u klub koji ima dva prva igrača sa drafta (Wigginsa i Townsa), euroligaškog prvaka (Rubija), euroligaškog MVP -a (Bjelica), kao i dvostrukog prvaka u zakucavanju (LaVinea) i veliku nadu i peti izbor s ovogodišnjeg drafta, Krissa Dunna. U momčad su tijekom ljeta stigli još prijeko potrebni odlični rezervni centri Cole Aldrich koji nema eksplozivnost ni dodavanje, ali ima masu i odlično se snalazi na low post poziciji i Jordan Hill iz Pacersa. Uz dodatak beka/krila iz Golden Statea Brandona Rusha, čak i letimičan pogled na ovu postavu ukazuje da svakako moraju biti bolje plasirani nego prošle godine. Nije ih napustilo ni jedno važnije ime (osim Garnetta), a ekipu koja je sada godinu dana starija i iskusnija čeka velika borba za doigravanje, uz velike izglede da tu fazu napokon i dosegnu. Thibodeau sigurno neće dozvoliti da ekipa prima 106 koševa po utakmici kao prošle sezone kada su bili sedmi po broju primljenih poena, niti da im protivnici ubacuju 47.1% šuteva po čemu su bili treća najgora ekipa u ligi (ispred njih su samo bile zaista očajne ekipe Brooklyna i L.A. Lakersa).

Druga momčad od koje se očekuje iskorak u odnosu na prethodnu sezonu i ulazak u doigravanje je sastav Utah Jazza. Na prvi pogled neatraktivna, vrlo često i podcijenjena ekipa, i pored ogromne konkurencije u svojoj konferenciji se sa punim pravom može nadati napretku u predstojećoj sezoni. Utah je bila druga najbolja ekipa po broju primljenih koševa i najbolja momčad po broju dozvoljenih šuteva protivniku, a tako će igrati i sljedeće sezone – čvrsto u obrani i strpljivo u napadu.  Salt Lake City su u prelaznom periodu napustili play Trey Burke i krilni centar Trevor Booker i za njih su pronađene zamjene u vidu svestranog, ali već pomalo i starijeg krila Borisa Diawa iz Spursa, još jednog combo igrača George Hilla iz Pacersa, kao i veterana Joea Johnsona iz Miamija i konačno, centra Henryja Simsa iz Netsa. Čini se kao da su  ljeto iskoristili za popunu mjesta na klupi, ali glavna snaga ekipe je i bila u igračima koji su završili prethodnu sezonu u ovoj momčadi. Najveći problem će biti nesigurna pozicija organizatora igre i centra. Shelvin Mack i Raul Neto imaju potencijal, ali su još uvijek nedovoljno dokazani na toj poziciji dok je novopridošli George Hill upravo i razmijenjen iz Indiane jer je više bio okrenut svojim šuterskim sposobnostima nego organiziranju igre. Na poziciji centra će se rotirati Rudy Gobert, Jeff Withey i prinova Henry Sims. Solidno, ali ne i spektakularno.

Ispod crte?

Od ostalih ekipa iz Zapadne Konferencije, pored već prežaljenih L.A. Lakersa i Phoenix Sunsa kojima se predviđaju posljednja mjesta u ovoj konkurenciji, kao i totalnih autsajdera u vidu ekipe Sacramento Kingsa, za očekivati je da se i Dallas Mavericksi nađu “ispod crte” ove sezone. To je klub koji je vrlo vjerojatno najgore prošao na ljetnoj „tržnici“ igrača. Ostali su bez dva startera, centra Zaze Pačulije i mnogo vrednijeg krila Chandlera Parsonsa koji će svoju igračku sreću potražiti u Memphisu. Također, ekipu su napustili i centar Javal McGee, all-round krilo David Lee i nesebični combo bek Raymond Felton. Došli su zajedno iz Golden Statea Andrew Bogut, centar poznat po ozljedama, i Harrison Barnes kao zamjene za prethodne startere. Od Barnesa se najviše i očekuje, ali ostaje sumnja može li se izdići do mjesta vođe ove momčadi s obzirom na ulogu koju je imao u Oaklandu. Tu su još i Quinci Acy, krilo koje će mijenjati vremešnog Nowitzkog, ali krilo kome će prije svega biti povjereni obrambeni zadaci, i Seth Curry, mlađi brat dvostrukog MVP-a lige Stepha Curryja, igrač koji je “šuter u tijelu playmakera”. Nedovoljno visok za “dvojku”, a previše šuterski opredijeljen za playa. Osim ako ne se dogodi da Barnes “eksplodira” u Mavsima, a Bogut bude stalno zdrav, čak i uz čudesne igre neuništivog Nowitzkog, Mavsi ove godine najvjerojatnije neće biti konkurentni u svoj konferenciji.

Sa Dallasom smo završili i analizu Zapadne Konferencije. Sva očekivanja idu ka tome da će pobjednik finala ovog dijela lige biti siguran osvajač i titule prvaka u svibnju. Međutim, to se isto mislilo i prethodne sezone, kada je ekipa Warriorsa oborila rekord po broju pobjeda, a sastav Spursa izjednačio rekord Birdovih Celticsa star 30 godina po broju pobjeda kod kuće. Spursi su stali u konferencijskom polufinalu, a Warriorsi su, iako favoriti, sa dvije pobjede viška i odlučujućom utakmicom u svojoj dvorani, uspjeli izgubiti od nadahnutih Cavaliersa. Košarku se igra na terenu, a tada sve brojke padaju u vodu.

Autor: Srđan Nikolić

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *