Hezonja i Zubac – opomena i putokaz mladićima u NBA ligi

Mario Hezonja i Ivica Zubac su dva potpuno različita čovjeka – karakterno, igrački, po pozicijama koje igraju, po razumijevanju igre, ali i po situaciji iz koje su stigli u najjaču ligu na svijetu. Ono što ih ipak povezuje je činjenica da su budućnost hrvatske, ali i europske košarke, svaki na svoj način.

Mario Hezonja – talent koji je preskakao stepenice

Prvo ćemo se upoznati sa starijim junakom ove priče, nepredvidivim Marijom Hezonjom. Hezonja, rodom iz Dubrovnika, od malena je pokazivao veliki igrački potencijal. Kao šesnaestogodišnjak je na Prvenstvu Europe za kadete (U16) sa Hrvatskom postao europski prvak, a on sam je izabran za MVP turnira na kojem je postizao u prosjeku 20 koševa po utakmici, uz 8.2 skokova. Na toj poziciji naslijedio je Darija Šarića koji je isto tako bio prvak Europe sa Hrvatskom i MVP turnira, ali godinu dana ranije. Na U17 Svjetskom prvenstvu iduće godine, Hezonja je osvojio bročanu medalju u duelu sa Španjolskom koju je Hrvatska doslovno ponizila, a Dubrovčanin se našao u idealnoj postavi prvenstva, zajedno sa Jahlilom Okaforom, Justisom Winslowom i Danteom Exumom, redom budućim NBA igračima. Uz Darija Šarića, Hezonja je bio i najzaslužniji što je KK Zagreb osvojio Nikeov „Next Tournament“, a zajedno su se našli i u idealnoj momčadi turnira. U finalu je Mario ostvario 19 poena, uz 6 skokova i 4 ukradene lopte. Sljedeću godinu je zbog mononukleoze pauzirao, da bi u lipnju 2012., sa svega 17 godina, kao veliki talent potpisao trogodišnji ugovor sa Barcelonom. Te prve godine u Španjolskoj je i nominiran za titulu najboljeg mladog igrača Europe, ali je lauerat postao Jonas Valancijunas. Zašto nabrajamo ovolike individualne uspjehe Marija Hezonje? Jednostavno, svi igrači sa kojima je nekoć bio na istoj razini ili čak i dosta bolji od njih (računajući i američke igrače) su završili u NBA ligi i već sada imaju dosta zapažene uloge.

Barcelona

Tu dolazimo do problema za ionako problematičnog Hezonju. Ulazak u vrlo jaku momčad koja je tri godine uzastopno igrala Final Four Eurolige nije protekao najbolje. Sam Hezonja je prvu sezonu igrao za Barcelonu B (kada je i nominiran za mladog igrača godine), da bi u naredne dvije stekao status „zlatne rezerve“ jer je igrao nešto više od 15 minuta po utakmici, uz prosjek od nešto manje od 6 poena po susretu, ali nikada kao starter. Tada su drugi igrači imali prednost, a sam pogled na tadašnje postave Barcelone zaista izaziva strahopoštovanje. Problemi sa dugogodišnjim  trenerom Barcelone Xavijem Pascualom koji su očigledno postojali (iako su ih obojica negirali) kulminirali su upravo u posljednjoj Hezonjinoj sezoni u klubu. Navijači su željeli Hezonju više u igri, a dio stručne javnosti je također izražavao negodovanje zbog ograničene minutaže, kao i sam Hezonja. U Euroligi je posljednje sezone sa Barcelonom postizao 7.7 poena po utakmici za skoro 17 minuta u igri kada je Barca ispala od Olympiakosa sa 3:1 u seriji u četvrtfinalu, dok su u prvenstvu Španjolske (ACB Ligi) glatko izgubili od vječnog rivala iz Madrida sa 3:0 u seriji. Kao vjerojatni dokaz loše komunikacije sa trenerom može poslužiti i činjenica da se prijavio na draft doslovno prvi dan nakon ispadanja iz Eurolige. Čekalo se da Hezonjin veliki potencijal napokon izađe na vidjelo, ali se taj talent tek povremeno pokazivao u svoj svojoj raskoši. Jednostavno, Hezonja je, iako jako talentiran, bio i svojeglav, što je svakako najviše štetilo njemu samom. Iako je imao opciju da ostane još jednu godinu u klubu iz Katalonije, on se odlučio otisnuti „preko bare“. Iako je i on to negirao, posljednjih nekoliko mjeseci odnosi između njega i trenera Pascuala su potpuno „zahladili“ i tu više nije bilo prostora za Marija. Prijavio se na draft 2015. godine i izabran je kao visoki peti pick od strane Orlando Magica. Samo dvije utakmice u Ljetnoj ligi koje je odigrao možda nisu bile dovoljne da se vidi točno koliko Hezonja može u NBA, ali je bilo tu i spektakularnih poteza i šut za pobjedu protiv LA Clippersa. 13 poena po utakmici za manje od 25 minuta dosta je govorilo, ali uz jako loš postotak šuta. U pet mečeva predsezone koje je igrao, postizao je 9.2 poena za 21 minutu igre, uz 41.5% pogodaka iz igre. Ali ono što je najvažnije, trener Scott Skiles mu je vjerovao i puštao ga da igra.

Orlando

Hezonja je u prvoj sezoni igrao čak i više nego u Barceloni u kojoj zapravo nikada nije dobio pravu priliku, za što je jednim dijelom i sam kriv. Za skoro 18 minuta po utakmici postizao je nešto više od 6 poena uz 43.3% šuta. Na prvi pogled, ne previše impresivno za igrača koji je bio peti izbor drafta, ali mora se svakako uzeti u obzir da je Hezonja redovno „preskakao razrede“ i uvijek se nalazio korak ispred svojih realnih mogućnosti. Prvo je to bio prerani odlazak iz Zagreba, a nakon toga i prerani odlazak iz Barcelone. Mario ima izuzetne fizičke predispozicije, kao stvorene za NBA ligu, skok i brzina prvog koraka su mu takvi da bi mu pozavidjeli i mnogo poznatiji igrači, ali uvijek je nedostajalo nešto. Na Rookie All-Star utakmici u veljači kada je predstavljao ekipu Svijeta koja je pobijedila Team USA, Mario je bio drugi najbolji skakač na toj utakmici za svoju ekipu, kao i četvrti strijelac. Ukupno je za 23 minute nakon ulaska sa klupe postigao 19 poena, uz 10 skokova i 7 asistencija. A u toj momčadi su pored njega igrali sadašnje vedete svojih timova, Bojan Bogdanović, Nikola Jokić, Andrew Wiggins, Kristaps Porzingis i drugi. U toj sezoni je 21 put postigao 10 ili više poena, a u posljednje 3 utakmice je igrao i preko trideset minuta i jasno pokazivao da može igrati značajnu ulogu u NBA ligi. Nakon sezone, preko ljeta je sudjelovao na kvalifikacijskom turniru za Olimpijske igre koji je Hrvatska trijumfalno završila u Italiji, da bi na veliko iznenađenje mnogih Hrvatska osvojila i peto mjesto na Igrama iako su predviđanja znala biti i takva da Hrvati neće proći ni grupu. Sam Hezonja je igrao na način koji je već duže vrijeme njegov zaštitni znak – od sjaja do očaja, ovisno o protivniku i motivaciji. A kada je ta motivacija velika, poput one u četvrtfinalu protiv budućih finalista OI (reprezentacije Srbije), tada je i najviše pokazao koliko on zaista može. Postigao je 16 poena i dodao 8 skokova, a njegove trice su već izgubljenu utakmicu dovele do neizvjesne završnice. Naravno, opet karakteristično za Hezonju, nakon toga je sa nekoliko nerezonskih šuteva i generalno slabom obranom pomalo pokvario utisak.

Vogel

Nakon uspješnog ljeta sa reprezentacijom, uslijedile su utakmice u predsezoni. Na mjestu glavnog trenera Scotta Skilesa je zamijenio Frank Vogel, bivši trener Indiana Pacersa i čovjek koji je 8 godina bio pomoćnik Jimu O’Brianu na više mjesta gdje je ovaj radio. Već u predsezonskim utakmicama Hezonja nije ličio na sebe. U sedam predsezonskih mečeva postizao je tek 6 poena za 23 minute u igri, uz katastrofalnih 28% realizacije! Kada je krenula sezona, nije se moglo odmah naslutiti ono što će tek uslijediti, a to je gotovo potpuna izolacija Hezonje iz momčadi Magica! Prije dvije godine peti izbor na draftu, igrač od koga se i u Europi i u NBA očekivala čudesna karijera, trenutno stoji „zaglavljen“ između želja i mogućnosti, toliko daleko od startne postave da je po minutaži trenutno tek 11 igrač kluba! Odigrao je tek 36 od 53 utakmice Magica i to u situaciji kada se u Orlandu ne zna baš ništa, kada momčad nema nikakav identitet i igra očajno. A ako ga nema kada ekipi ide loše, kada će igrati? Postiže svega 3.5 poena uz 34.6% šuta, a sve su glasnije priče da u klubu Hezonju žele razmijeniti ili barem staviti „na usavršavanje“ u Razvojnu ligu. Možda je upravo to Hezonji i potrebno. Igrač koji je uvijek išao glavom kroz zid i kome su fizičke predispozicije uvijek išle ispred mentalne zrelosti bi možda trebao malo “stati na loptu” i razmisliti dokle je stigao. Upravo to udaljavanje od velikih pozornica mu je i potrebno kako bi opet pronašao sebe i sve ono zbog čega su ga smatrali dovoljnim talentom da igra u Barceloni i kao igrač s klupe dođe kao peti pick u NBA. Ipak, trenutno ga barem GM Orlanda ne smatra kao nekoga kome treba Razvojna liga i za sada je, kako stoje stvari, siguran na klupi Magica. Ali je li to ono što Hezonja zaista želi? Poslije svih uspjeha u mlađoj dobi – teško.

Budućnost

Koliko treba biti zabrinut oko Hezonjinog razvoja u NBA? Možda ne toliko koliko to djeluje u ovom trenutku. Naime, iako mu trener Vogel ne vjeruje, GM Orlanda Rob Henningan je više puta izjavljivao da im je Hezonja potreban i da očekuju od njega da ima više utjecaja na samu igru, ali i da sam to mora zaraditi. Vogel smatra da je Hezonja čista trojka, a objektivno može igrati i na poziciji šutera gdje ne bi smetao prvom strijelcu ekipe, Francuzu Evanu Fournieru koji mu je i glavna konkurencija. Ipak, koliko Vogel ne vjeruje u njega pokazuje i stanje u kome Hezonja sjedi na klupi čak i kada su ozlijeđeni i Fournier i Jodie Meeks. Hezonja je osuđen da ove sezone igra isključivo u garbage timeu, a u mečevima gdje je razlika prihvatljiva osuđen je da sjedi na klupi. Zašto je to tako? Prema riječima glavnog trenera, Hezonja ne igra dovoljno dobro u obrani (uostalom, kao ni cijela momčad), a u napadu se oslanja isključivo na stvari koje je već znao u Europi. Prevedeno jezikom običnog čovjeka, Hezonja u NBA uopće nije napredovao. Šut sa perimetra je i dalje predominantan u njegovoj igri, što je u NBA nezamislivo. Pored toga, ne ide mu na ruku i jako loš postotak šuta iz igre kao i činjenica da dosta sporo napreduje sa prilagođavanjem na NBA. Ipak, treba znati da je druga godina često mnogo teža od rookie sezone. Koliko god u prvom momentu to djelovalo nelogično, ima smisla. U prvoj godini se igrač navikava na nove uvjete, način igre i organizaciju, ali ako je igrač discipliniran (što je vrlo upitno kada je Hezonja u pitanju) i spreman učiti, taj prijelaz ne mora biti toliko bolan. A ti igrači imaju veliku prednost jer ni protivnički treneri, a ni igrači uglavnom ne znaju što mogu očekivati od jednog rookieja. U drugoj sezoni je već druga priča. Znaju te i protivnički igrači, ali i treneri, kao i skautska služba. Zato često druga godina nekada bude mnogo više frustrirajuća za mlade igrače nego prva. Opet, njegova generacija (igrači rođeni 1995.)  tek ove sezone stiže sa koledža u NBA (ako su odigrali sve četiri godine studija), a on će za razliku od „klasića“ imati već dvije godine iskustva u najjačoj ligi na svijetu. I ono što je jako bitno, ugovorom je vezan za momčad još sljedeće godine sigurno, dok za ostale dvije godine ugovora Orlando odlučuje hoće li ga zadržati. Hezonja sigurno nije zaboravio igrati, ali kako stoje stvari, stiglo ga je to „preskakanje razreda“ koje radi još od 2012. godine i prelaska u Barcelonu. Da li će, za razliku od Španjolske, u momčadi sa Floride Hezonja biti strpljiviji, i hoće li klub biti dovoljno strpljiv da sačeka njega, ostaje za vidjeti.

Ivica Zubac – mirnoća i koncentracija

S druge strane SAD-a stiže priča o jednom od najvećih iznenađenja ovosezonskog drafta. Ivica Zubac, Hrvat iz Mostara, imao je potpuno drugačiju priču od svog sunarodnjaka i, vrlo vjerojatno, budućeg suigrača u reprezentaciji (Zubac još uvijek nije igrao za hrvatsku reprezentaciju u seniorskoj konkurenciji). U turbulentnoj 2016. godini, Zubac je uspio posvađati Cibonu, Cedevitu i HKS oko raskida ugovora nakon godinu i pol dana u Ciboni i neisplaćenih ugovornih obaveza, kao i male minutaže. U prosincu je bio igrač Cibone, u siječnju igrač Cedevite, da bi nakon intervencije HKS-a u veljači postao igrač – Mega Leksa!

Iz Srbije na draft

Tu je i završio sezonu, a izuzetno agilni menadžer igrača Miško Ražnatović, koji ga je i doveo u Mega Leks, uspješno je odradio i posao oko drafta. Zubac je izabran kao 32. pick od strane LA Lakersa čime je postao prvi Hrvat u dresu možda i najslavnijeg NBA kluba. Tako je od srpske Super Lige, u kojoj je za 23 minuta postizao oko 11 poena i 5 skokova, stigao među košarkaške divove gdje će mu se sa plafona Staples Centra smiješiti dresovi Jabbara, Chamberlaina i drugih legendi momčadi iz Los Angelesa. Ono što treba istaknuti, a što posebno zadivljuje kod ovog mladića (u ožujku puni 20 godina) je mentalna stabilnost u svim situacijama. I kada je bio igrač Cibone, i nakon toga kada su ga predstavljali kao igrača Cedevite, pa i nakon svih intervjua, problema i ostalog, ostao je usredotočen na košarku. Tih nekoliko mjeseci prije odlaska na draft je proveo u vjerojatno najboljem klubu  sa ovih prostora kada je u pitanju forsiranje mladih igrača. Što je posebno bitno, trenirao je kod trenera Dejana Milojevića, nekadašnjeg trostrukog MVP-a Jadranske lige i čovjeka koji je igrao četvorku i povremeno peticu – poziciju na kojoj igra i sam Zubac.

Također treba istaknuti da je Mega Leks jedini klub koji je u posljednje dvije sezone dao po tri picka na draftu, od kojih je svakako najpoznatiji Nikola Jokić, sada važan kotačić u mašineriji Denver Nuggetsa. Poslije svih peripetija koje je Zubac imao, odlazak u NBA zapravo i nije bio najteži korak u njegovoj karijeri. I prije odlaska u LA Lakerse Ivica je imao iskustvo igranja sa američkim igračima kroz utakmice sa reprezentacijom. Na Svjetskom prvenstvu za igrače mlađe od 19 godina koje se održalo u Grčkoj, Hrvatska je osvojila srebrnu medalju, a jedina dva poraza koje su imali u sedam utakmica su došla upravo od američke selekcije. Na tom prvenstvu mladi centar je igrao nepunih 27 minuta i za to vrijeme postizao 17.6 poena, te imao skoro 8 skokova uz 72% šuta! Od te ekipe samo je Chinanu Onuaku stekao neko NBA iskustvo (trenutno je u Razvojnoj ligi), mada je on poznatiji po svom staromodnom izvođenju slobodnih bacanja nego po nekoj posebno kvalitetnoj igri. Ostatak te američke ekipe će najranije (kako trenutno stoje stvari) doći na draftu 2018. godine, a Zubac će za to vrijeme imati dvije godine neprocjenjivog NBA iskustva, dok iz hrvatske momčadi s tog prvenstva i Dragan Bender već ima sasvim solidnu ulogu u Phoenix Sunsima. Dakle, u svakom slučaju će biti u prednosti u odnosu na svoje vršnjake.

Ljetna liga

Igranje Ljetne lige je usmjerilo je i pažnju javnosti na Zupca. Bez straha ili nekog respekta prema protivnicima, Zubac je pokazao sve najbolje što od jednog centra možete očekivati, osim šuta za tri. Jednostavno, iako je moda u NBA da centri izlaze i šutiraju i van linije za tri poena, Zubac može izaći i na 10 metara od koša, ali samo u slučaju kada pravi blok ili kada treba pravovremeno dodati loptu. Njegova pozicija se zna, a ona je u i oko reketa. Što bi se reklo – stara škola košarke, iako je po brzini mnogo bolji od “staromodnih” centara. I tu je pokazao da na njega treba ozbiljno računati. U Ljetnoj ligi je, na pet utakmica koliko je odigrao, za 23 minute na parketu postizao 10.6 poena uz 7.2 skoka, čak 2.6 blokada i skoro 65% šuta. Više od puke statistike je radovala činjenica da vrlo dobro zatvara reket, dobro se kreće u napadu i ne razmišlja previše kada dobije loptu na 2 do 3 metra od koša. Tada se bez razmišljanja podiže na šut, koristeći najčešće poluhorog. koji je jako teško blokirati. Jednostavno, kada dobije loptu, ne dozvoljava protivničkom igraču previše vremena, a ni prostora da pravilno reagira. Ipak, vratimo se na obranu. Sa svojih 216 cm visine i trenutno 109 kilograma, odlično se kreće i prati suigrače zbog čega nijednom igraču koji napada sa krila u reket nije jednostavno poentirati. Sam broj blokada, iako je impresivan, ne pokazuje koliki je utjecaj imao u reketu Lakersa u Ljetnoj ligi. Nešto što je recimo svojstveno još jednom igraču koji “vuče” hrvatske korijene, Andrewu Bogutu. Ivica je bio pravo osvježenje na tom natjecanju i počele su priče kako je moguće da je takav igrač izabran tek u drugoj rundi drafta.

Početak sezone

Nakon toga su došle i utakmice predsezone. Tu je, pomalo neočekivano, dobivao šansu “na kapaljku”. U 5 utakmica igrao je tek nešto više od 7 minuta, postižući tek 2 poena uz 1.6 skok na utakmici. I tu se već moglo naslutiti koji je sljedeći korak. Menadžment Lakersa na čelu sa generalnim menadžerom Mitchom Kupchakom razmišljao je da Zubca pošalje u Razvojnu ligu. Prednost su imali, logično, stariji i skupo plaćeni igrači. U prvih 11 utakmica sezone, Zubac se našao u postavi svega tri puta. Nakon toga ga šalju u Razvojnu ligu, u ekipu LA D-Fendersa, i tamo ostaje tri tjedna. Možda bi netko drugi očajavao, jer kada nakon priča o velikom talentu i odličnih igara u Ljetnoj ligi završite u ovom natjecanju koje se često gleda i kao korak unatrag, to nije uvijek lako prihvatiti. Ali Zubac nije tako mislio. On je u tom natjecanju, kod trenera Cobyja Karla, igrao na 13 utakmica – 30 minuta po meču uz 15.6 poena i 9.6 skokova. Tko nije gledao kako se igra u Razvojnoj ligi, treba znati da se tu ne igra ni za kakvu poziciju, već za mogućnost da se potpiše ugovor za neki NBA klub. Čitano između redova, svatko igra za sebe. U toj situaciji, gdje najteži posao zapravo najviše imaju skauti koji moraju procijeniti tko može ili ne može igrati u NBA, Zubac se dobro snašao. Po vlastitim riječima, zbog činjenice da je već imao NBA iskustvo (koje je u tom momentu iznosilo točno 27 minuta i 4 sekunde!) mnogi protivnički igrački su ga provocirali i uvodili ga u trash talk tokom utakmice. Koliko su ga uspjeli dekoncentrirati sada je potpuno jasno. Zubac je strpljivo čekao šansu i radio na sebi. Izbacio je iz prehrane sva gazirana pića, tjesteninu i brzu hranu pa je smršavio nekoliko kilograma. Čak je i Nikola Jokić, prijatelj i još jedan bivši igrač Mega Leksa, rekao da je Zubac mršaviji, ali jači i brži nego što je bio samo pola godine ranije. Predan rad nije mogao ostati nenagrađen. U toku cijele polusezone, Zubac je igrao tek na 7 od prva 42 duela LA Lakersa. Nakon toga, sada kada je borba za doigravanje kojoj su se nadali ljubitelji Lakersa postala nedostižan san, mladi trener i bivši igrač Lakersa Luke Walton je odlučio pružiti šansu mlađim igračima koji će činiti budućnost kluba. Iako je najavio da će ti igrači dobiti više prilike tek nakon All-Star pauze, ipak su događaji na terenu, a naročito oko njega (ozljede) ubrzali Waltonovu odluku.

Dolazak u prvu momčad

Ivica Zubac je nakon toga u postavi već 12 uzastopnih susreta, sa prosjekom od nešto više od 15 minuta po utakmici. Za to vrijeme postiže 7.6 poena i 5.4 skokova, uz 1.25 blokade i 54.7% šuta. Ono što posebno impresionira kod njega je što ne postoje akcije za hrvatskog centra nego se u toku igre jednostavno stvaraju situacije u kojima Ivica dobija loptu, a on sa visokom realizacijom vrši egzekuciju. Na svakoj utakmici na kojoj je dobio preko 20 minuta vremena da se “razmaše” bilježio je brojke sa kojima bi se pohvalili i mnogo iskusniji NBA centri – tada postiže 14 poena i skoro 10 skokova po utakmici, uz 52% šuta! Svakako izuzetan uspjeh za nekoga tko još nema ni 20 godina i tko ima relativno malo iskustva igranja i u Europi, a kamoli u NBA ligi. Od 12. siječnja, kada ga je trener Walton vratio na njegovo mjesto na klupi iz LA D-Fendersa, Zubac svojim radom i djelima na terenu uspješno predstavlja Lakerse i vraća vjeru u bolje dane ovog kluba. Lakersi već sada, poslije okvirno 60% odigranih utakmica, imaju veći broj pobjeda nego tokom cijele prethodne sezone koja je protekla u oproštaju Kobea Bryanta i sabiranju poraza za najgoru sezonu u klupskoj povijesti.

Ono što nedostaje hrvatskom centru za redovnije nastupanje u NBA ligi je zapravo čvrstina u duelima sa iskusnijim NBA centrima, kao i brzina otvaranja nakon pick’n’roll situacija u kojima većina europskih centara ima problema sa prilagođavanjem. Razlog je jednostavan, a to su brži prodori bekova i brže pronalaženje rješenja u tim situacijama nego što je slučaj u Europi. Naravno, ono što se također mora uzeti u obzir je i igračev status. Zubac je rookie iz Europe s uvjerljivo najnižom plaćom, dok su prije svega Timofey Mozgov, a onda i Tarick Black igrači sa više NBA iskustva. Također, Mozgov je prethodnog ljeta došao u momčad kao drugi najplaćeniji igrač. Isto tako, prema riječima Lukea Waltona, Zubac ima problema kada protivnici igraju sa small ball postavom zbog čega je recimo protiv Bostona igrao svega 4 minute. Međutim, vrijeme radi za Zubca. GM Lakersa, Mitch Kupchak, izjavio je da je jako zadovoljan njegovim napretkom kao i njegovim razumijevanjem igre i dodavanjima. Odličan je bloker i sjajno se snalazi u reketu na obje strane terena i to na najvišoj mogućoj razini. Ako Luke Walton održi rečeno i nastavi forsirati Zubca, još mnogo toga možemo očekivati od njega, pa i to da rekordi karijere od 17 poena i 13 skokova koje je ostvario u dva različita susreta sa istim rivalom (Denver Nuggets) vrlo brzu budu premašeni.

Zaključak

Ono što možemo očekivati od ovih igrača, makar do kraja sezone, je vrlo raznoliko. Po logici stvari, onog trenutka kada trener Orlanda Frank Vogel shvati da mu se momčad neće plasirati u doigravanje, Hezonja možda i dobije priliku pokazati koliko on zaista može i da pored njegovog imena i dalje stoji epitet “nebrušenog dijamanta”. Na žalost, do tada možda ionako nestrpljivi Hezonja izgubi strpljenje i ne bude zainteresiran za igru čak i ako dobije priliku.

S druge strane Amerike, na obalama drugog oceana, priča je mnogo pozitivnija – Zubac ima veliku šansu da već u rookie sezoni izbori vrlo pristojnu minutažu za nekog od 20 godina, vrlo malo iskustva u Europi i još manje u NBA. Kako stvari stoje, Zubac je spreman, a strpljenje da mirno sačeka svoju šansu je već pokazao. Ostalo će pokazati vrijeme.

Za sada, kako stoje stvari, možda bi ova priča mogla poslužiti kao opomena svim super-talentiranim igračima kako ih svi uspjesi u mlađim kategorijama mogu na kraju odvesti u slijepu ulicu, ali i kao dokaz da se težak rad i strpljenje isplate. Priče i daljnji potencijal ova dva igrača to najbolje pokazuju.

Autor: Srđan Nikolić